Centar za dijasporu "Mreža"

Za dobrobit domovine saradnja sa dijasporom se mora jačati

Prije samog raspisivanja Općih izbora Centar za dijasporu “Mreža” je organizovala preko 50 skupova sa ciljem da animira dijasporu za registraciju. Na tim skupovima, bez obzira što su bili izuzetno dobro posjećeni, dijaspora nije pokazivala veliko interesovanje za registraciju i glasanje na Općim izborima. Bilo je tu naravno mnoštvo opravdanih kritika na račun domovine, za koju smatra da ih je zaboravila, ali i nepoznavanje nekih elementarnih činjenica od ljudi koji su bili prisutni na tim skupovima. Navest ćemo samo neke primjere, a poslije ćemo dati odgovor šta je potrebno da se takva pitanja nekad u budućnosti ne bi postavljala. Naime, jedno od učestalih pitanja je kako vlasti u FBiH mogu dopustiti da se četnici okupljaju u Višegradu ili kako bošnjački predstavnici u vlasti dozvoljavaju da Dragan Čović blokira rad institucija u Federaciji BiH… Naravno, odgovarali smo činjenicama začuđeni da ne postoji svijest o tome da federalni MUP nema nadležnost u Višegradu i da bi intervencija mogla izazvati i oružani sukob. Kao osoba koja je zaista mnogo vremena provela u dijaspori mogu posvjedočiti da negativna klima i nezadovoljstvo u dijaspori mnogo veće nego u domovini. Dodikove šovinističke poruke dodatno ujedinjuju, ali informacija da parlamentarci povećavaju platu negativno odjekuje širom dijaspore i samim time i povjerenje dijaspore i ovaj proces dodatno narušavaju. Ljudi su, umjesto da se registruju, dolazili da nam saspu svoje gorčine, kao da smo mi krivi za sve što se negativno dešava u domovini. Na samom početku, kada je CIK raspisao Opće izbore, na terenu smo vidjeli da je interes gotovo nikakav, te da će biti potrebno uložiti nadljudske napore da bi se došlo do nekog zadovoljavajučeg rezultata. Odlučili smo da pravimo skupove na kojima će se narod družiti i registrovati, što je bio možda najbolji potez koji smo mogli napraviti. U dijaspori se daleko više prate vijesti nego u domovini, a sva ta negativa, koja se često medijski i napumpava, dijaspora upija i to na nju izuzetno negativno utiče. Drugo, sve ove godine nije napravljen gotovo niti jedan projekat koji bi bio od trajnijeg značaja za dijasporu, a ja ću ovaj put samo spomenuti nužnost nuđenja obrazovanja na bosanskom jeziku koji bi našu djecu sačuvao od asimilacije. Kada se govori o takvim projektima, trebamo znati da to nije nešto što se za mjesec dana može napraviti i bez značajnog novčanog izdvajanja, a kako je poznato srpski i hrvatski predstavnici u vlasti opstruiraju ovakve projekte. Kao što smo ranije spomenuli loš odziv, konačan rezultat od 90.000 otvorenih naloga se može smatrati izuzetnim uspjehom u odnosu kolika je vladala nezainteresovanost na samom početku raspisivanja izbora. No, 90.000 naloga u odnosu na brojnost dijaspore je vrlo loš rezultat, ali ako uzmemo u obzir svo to nezadovoljstvo koje vlada u dijaspori, onda je ovaj rezultat izuzetan. Treba napomenuti da manje od polovine registracija odnosi na Republiku srpsku.

Mi smo našu kampanju upravo bazirali na manji bh. entitet Republiku srpsku i izbore za Narodnu skupštinu. Dakle “Mreža” je svu svoje energiju upravo usmjerila ka tom cilju, ali bez ikakve stranačke pristrasnosti. Za koga će ko glasati demokratski je izbor svakog pojedinca. Razgovarali smo sa našim ljudima koji su protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta, prenijeli im značaj registracije i glasanja, te šta oni sa time mogu dobiti. Nažalost, mnogi nisu pokazali gotovo nikakav interes. Što je čudnije, osobe koje su iz Federacije BiH pokazivale su u nekim gradovima mnogo veće interesovanje. Posljedice će prije svega osjetiti povratnici koji žive u manjem bh. entitetu Republika srpska. Ako je nekada u tom dijelu BiH živjelo preko 500.000 hiljada Bošnjaka i Hrvata, koji su protjerani, samo jedna petina tih ljudi svojim glasom bi promijenila strukturu Narodne skupštine RS i samim time imali bi veći broj ruku koje će podržati zakone koji nisu diskriminirajući za povratnike. Kao što sam u prethodnom pitanju naznačio, vladala je izuzetno velika nezainteresovanost za registraciju, a još jedan odgovor koji se sam nameće jeste da naš narod nema još uvijek izgrađenu svijest da se putem izbora mora i treba boriti za svoja prava i domovinu. Dakle, umjesto 12 ili više ruku u Narodnoj skupštini RS sada možemo očekivati mnogo manje. Narod sa ovim ne kažnjava političare nego sam sebe, ali kada nam to bude jasno, vjerovatno će biti kasno.

Postavlja se pitanje šta država može za njih napraviti, koliko zaista političari znaju šta je dijaspori potrebno i da li uopće država ima tu mogućnost. Kako i na koji način država može pomoći je vrlo teško pitanje. Možda je bolje postaviti pitanje da li druga dva naroda Srbi i Hrvati koji u institucijama čine vlast u državi zaista žele da budu na usluzi dijaspori koja je većinom probosanska i bošnjačka? Mislim da ne žele i da je nadati se promjeni gotovo nemoguća misija. Drugo, širom BiH se otvaraju uredi za dijasporu. Šta dijaspora ima od toga? Ne vidim ni tu neku posebnu svrhu, osim bespotrebnog bacanja novca na osobe koje su tu zaposlene da bi popunile radno mjesto. Imali smo priliku razgovarati sa nekim od tih osoba i nažalost one slabo razumiju šta su potrebe dijaspore, a mi možda sutra od njih očekujemo neki poduhvat koji će nešto promijeniti. Dijaspori su potrebni projekti koji će prije svega sačuvati djecu od asimilacije i budući da država nije u mogućnosti iz očitih razloga da u njima sudjeluje, taj posao treba prenijeti na niže nivoe vlasti i nevladin sektor, koji bi ujedinjeno djelovali i radili zaista projekte od kojih dijaspora može imati značajnu korist.

Kada se postavlja pitanje da li su zanemareni, potrebno je postaviti pitanje šta oni očekuju od domovine. Oni kojima je stalo do domovine i čuvanja svog identiteta, znaju šta žele i tome teže. Postoje i oni koji će reći da su zapostavljeni, ali neće spomenuti da im je čuvanje identiteta jedan od prioriteta, kao i ulaganje u te projekte. Različite osobe smatraju da su na različite načine zapostavljeni. Sa dijasporom je potrebno razgovarati, upoznati ih sa procesima koji se odvijaju u domovini, jer je očito da do njih dolaze iskrivljene informacije koje imaju za cilj da im ogade domovinu.

Svake dvije godine slušamo priču kako se domovina sjeti dijaspore samo pred izbore. Kao što smo vidjeli odnos mora biti uzajaman, a vrlo je bitno upravo za povratnike i čuvanje državnih granica da se dijaspora sjeti domovine pred izbore, pa nije dobro da pristajemo na upotrebu izreka koje samo produbljuju naše daljine i razlike. Domovina je naša majka, a majka je jedna, ona se ne ucjenuje niti se sa njom kocka.

Ponosni smo na ‘Mrežu’ koja sada broji preko 500 aktivista i koordinatora širom svijeta. Pokazali su veliki trud i ličnu požrtvovnost. Sretni smo što smo se okupili, to nam je najveća nagrada. Da smo bili zajedno i da je opće bilo ispred ličnog.

‘Mreža’ nastavlja svoj rad, a nama je posebno drago što smo naš kadrovski potencijal izgradili u saradnji sa Islamskom zajednicom Bošnjaka u dijaspori te uz podršku Rijaseta BiH.

Isto tako, prodržavni dio našeg DKP-a, naši ambasadori i generalni konzuli, dali su veliki doprinos ovom iskoraku. Toliko nas je da jednostavno ne mogu pojedinačno nabrajati. I hvala Bogu da je tako. Bit će nas još više.”